U potkrovlju gradske Vijećnice u Kostajnici tokom sanacionih radova pronađen je predmet za koji se isprva mislilo da je minsko-eksplozivno sredstvo zaostalo iz nekog starijeg perioda. Ispostavilo se drugačije.
“Prilikom radova na sanaciji Vijećnice, koja je oštećena u zemljotresu krajem 2020. godine, radnici su u potkrovlju objekta pronašli predmet za koji smo sumnjali da je mina iz vremena Drugog svjetskog rata. U skladu sa procedurama obustavili smo radove i pozvali pripadnike Civilne zaštite Republike Srpske koji su napravu transportovali u Banja Luku gdje su ustanovili da se zapravo radi o elementu koji je nekad služio u telegrafiji”, rekao je Radiju Kostajnica načelnik opštine Nikola Janjetović.
On je dodao da su iz mjera predostrožnosti objekat gradske vijećnice pregledali pripadnici Policijske uprave Prijedor koji su pronašli još jedan ovakav predmet, dok minsko-eksplozivna sredstva nisu pronađena, pa je sanacija Vijećnice nastavljena.
Ovaj slučaj nas dovodi do zanimljive priče o počecima telegrafije, odnosno telefonije na području Kostajnice.
U potkrovlju Vijećnice pronađena je vrećica mangana (u principu baterija) nazvana Leklanšeov element, po svom tvorcu Žoržu Leklanšeu koji ga je konstruisao 1868. godine koristeći smeđi mangan kao depolarizator. Nekoliko godina kasnije, njemački telegrafski oficir Fleischer ga je poboljšao i početkom 20. vijeka element vrećice je bio široko rasprostranjen, naročito u telegrafiji i telefoniji.
Kako bismo barem približno vremenski odredili ovaj predmet, pozabavićemo se istorijatom pošte, telegrafa i telefona na području Kostajnice, koristeći kao izvor knjigu “Pošta, telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini” Milana LJiljka.
Početkom 19. vijeka (sa periodičnim prekidima i ranije), osim Osmanlija, poštanske veze preko Bosne do Turske imala je i Austrija koja je neko vrijeme dopuštala i Francuskoj da koristi ove veze. Francuska pošta dopremana je iz pravca Kostajnice i Banjaluke do Travnika, a potom je zajedno sa austrijskom poštom otpremana do Carigrada.
Samostalna francuska pošta od Pariza do Carigrada uspostavljena je 1812. godine, a linija je preko Bosne išla od Kostajnice preko Banjaluke, Travnika, Sarajeva i Foče pa do Pljevalja i Skoplja i konačno Carigrada. Na ovoj relaciji je bilo tačno određeno vrijeme odlaska i dolaska pošte, odnosno kurira. Neki izvori tvrde da je pošta iz LJubljane preko Kostajnice išla ponedjeljkom, četvrtkom i subotom, dok drugi navode da je otpremana svakog 8. i 24. dana u mjesecu i obrnuto iz Carigrada u Kostajnicu 2. i 18. u mjesecu. (Ovi su podaci zanimljivi ako ih povežemo sa činjenicom da su pijačni dani u Kostajnici i danas ponedjeljak i četvrtak).
Kada je riječ o telegrafu, Vilajetska vlada se 1872. godine obratila Porti sa zahtjevom da se odobri izgradnja telegrafskih linija Brčko-Rajevo selo i nekoliko unutrašnjih veza, među kojima i veza od Prijedora do Kostajnice, obećavajući da će sve troškove snositi bogati trgovci, što je trebalo da bude podsticaj Porti da odobri uvođenje telegrafa, budući da se pravdala nedostatkom sredstava u budžetu.
Ipak, Kostajnica je dobila telegraf tek nakon okupacije Austro-Ugarske.
Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine Bosna i Hercegovina pripala je Austro-Ugarskoj. Nedugo nakon kongresa austrijske vojne jedinice su 29. jula 1878. godine prešle Unu i zauzele Kostajnicu bez otpora, te se nastavile kretati prema Bosanskom Novom i Prijedoru i zauzele ih 31. jula.
Okupaciji su, između ostalog, prethodile i pripreme za rad ratnih pošta, a bilo je predviđeno da one počnu sa radom u momentu kada okupacione trupe pređu granicu. Otvaranje pošta imalo je za cilj organizovanje i učvršćivanje vlasti i sigurnosti u zemlji, a rješenja o otvaranju donosilo je Ministarstvo rata u Beču. Takođe, u okviru priprema, razmatrano je i pitanje telegrafskog saobraćaja, te je ustanovljeno da bi trebalo što hitnije povezati najvažnija mjesta sa Sarajevom i austrougarskim telegrafskim sistemom, posebno sa Sinjom i Metkovićem, kao i Brodom, Kostajnicom i Zavaljem.
Vojna poštanska stanica u Bosanskoj Kostajnici otvorena je 1. marta 1883. godine. Osim obične pošte, na određenim pravcima bilo je dozvoljeno i slanje paketa, a jedan od pravaca na kome su se smjeli slati paketi bio je i pravac Kostajnica-Hrvatska Kostajnica.
Paketi nisu mogli biti teži od pet kilograma i nisu smjeli sadržavati tečnost i pokvarljivu robu, dok je za so, duvan, oružje, suvo voće, lijekove i slično trebala posebna dozvola. Od 1910. pravila pošiljke paketa su izmijenjena u smislu povećanja težine paketa i vrste robe koja se šalje, a poznato je da slanje živine kostajničkom poštom nije bilo dozvoljeno.
Sporost pošte tokom godina nadomjestio je razvoj telegrafske mreže i sve veći broj telegrafskih stanica.
U već pomenutoj knjizi LJiljak daje pregled telegrafskih stanica početkom 1914. godine, među kojima je i telegrafska stanica u Bosanskoj Kostajnici koja je bila u sastavu poštanske stanice.
U telegrafsku službu zapošljavani su vojnici osposobljeni za obavljanje ove službe u Austriji ili Ugarskoj, a telegrafski manipulanti birani su između apsolvenata vojnotelegrafskih škola monarhije i vojno-poštanskog i telegrafskog kursa u Sarajevu. U kostajničkoj poštanskoj stanici, kojoj je pripadala i telegrafska stanica, 1914. godine bio je zaposlen jedan službenik i jedno lice kao pomoćno osoblje.
Kada je riječ o telefonu, Kostajnica je dobila telefonsku stanicu tokom Velikog rata, 1916. godine, a 1917. na mrežu su bila priključena dva pretplatnika.
Ovo su sami začeci telegrafije i telefonije u Kostajnici i u taj period, odnosno početak 20. vijeka, mogli bismo okvirno svrstati predmet nedavno pronađen u potkrovlju gradske Vijećnice, reprezentativnog objekta iz perioda Austro-Ugarske čija je gradnja počela 1885.
I, kako smo već naveli, prva pomisao je bila da je pronađena mina iz Drugog svjetskog rata, međutim ispostavilo se da se radi o ostacima komunikacijske “bombe” koja je nagovijestila ubrzan i nezaustavljiv tehnološki napredak u ovoj oblasti.
AUTOR: Radio Kostajnica, Marija Adamović
IZVORI: Milan Ljiljak “Pošta, telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini”, knjiga I i II
FOTO: S.Đ., ustupljena fotografija
