Idući putem kroz Kalendere, sa desne strane možete uočiti lijepo i uredno seosko imanje, koje smo u ovoj priči uzeli za primjer jer na njemu žive životinje koje rijetko možemo sresti u našem kraju.

Lijepe i zanimljive priče i fotografije su dobrodošle u svakodnevici ispunjenoj uglavnom ružnim vijestima, neizvjesnošću i stalnoj žurbi.

Ove nedjelje, a nedjelja je dan za odmor, pozivamo vas da se zaustavite i odmorite sa nama kod imanja u Kalenderima koje smo spomenuli na samom početku.

Baš tu smo i mi juče u popodnevnoj šetnji zastali, sasvim slučajno.

U kući na ovom imanju živi Zora Glumac koju smo pozdravili u prolazu i razmijenili pokoju riječ, baš kako nalažu običaji u našem kraju.

Nedugo zatim, na opštu radost djece, pa i našu, moramo priznati, na ogradi dvorišta pojaviše se tri umiljate glave – jedan mužjak, ženka i poodraslo mladunče magarca.

I dok djeca skiče i trče tražeći čime bi nahranili ove simpatične životinje, iz udaljenog dijela dvorišta, smiješeći se, ogradi prilazi i Zora.

“Oni čim čuju glasove prilaze ogradi, znatiželjni su, a vole i da se pomaze, pitomi su i umiljati”, kaže ona nasljanjajući se na stub ograde.

Pitali smo Zoru kako se zovu njeni ljubimci, ali reče nam da zna jednako kao i mi, dakle nemaju imena.

Prišla su već i djeca, u toj strci i veselju, hranu nisu našli, ali mogu barem da ih dotaknu, pomaze, istovremeno srećni i bojažljivi.

A mi, odrasli, smo znatiželjni, možda i više od Zorinih bezimenih magaraca. Međutim, ne moramo ništa više ni pitati, Zora sama priča.

“To su djeca kupila radi zdravlja, mužjaka i ženku, a kasnije je došlo i mladunče”, kaže žena i pokazuje na životinju sa crvenom pletenom vrpcom.

Rekla je i da je magareće mlijeko, koga ima samo dok mladunče sisa, zdravo i skupo, litra je oko 100 KM. Ona je izmuzla četiri litre i nije prodala, nego dala kome je trebalo.

Dodaćemo ovdje da je magareće mlijeko rijetka namirnica koja se hiljadama godina koristila u prehrani djece, za liječenje i ljepotu. Prema istraživanjima, ovo mlijeko je zdravo za imuni i respiratorni sistem čovjeka, a povoljno utiče i na metabolizam, rast i razvoj djece i u te svrhe koristi se i danas.

U basnama i bajkama magarac je tvrdoglava, često i glupa životinja. Otuda porijeklo riječi "magarac" u pogrdnom smislu. Međutim, valja znati i da je u Sjevernoj  Africi i Mesopotamiji magarac poštovan kao božanstvo.

Nekad se magarac koristio kao snažna i izdržljiva teretna životinja, izuzetnih radnih sposobnosti, a skromna u smislu uzgoja i ne traži mnogo.

Danas se sve češće uzgaja radi mlijeka, rekreacijski, u turističke i terapeutske svrhe, jer je kao manja i dobroćudna životinja pogodan za terapeutsko liječenje emocionalnih smetnji i bolesti.

Zora svoje magarce pušta u ograđeno dvorište, kaže da nema s njima puno posla, ali je imala jednu zanimljivu zgodu.

“Ja sam mislila da ih mogu pustiti da budu slobodni, ali oni krenuli prema Kostajnici. A joj, odoše magarci u čaršiju, jedva smo ih savatali”, priča Zora mlateći rukama, kako bi što vjernije dočarala ovaj događaj.

Nasmješena je Zora, smijemo se mi, smiju se djeca, svi srećni i zadovoljni, bez ružnih misli i tužnih sjećanja. Ove razdragane, dragocjene trenutke bilježimo kamerom i pozdravljamo se sa domaćicom.

Ne znamo da li zbog razgovora, divnog krajolika ili ovih lijepih i korisnih životinja blagih očiju, ali obuzeše nas sve ‘magareće godine’.

Zato smo i odlučili objaviti ovaj naš susret kako bismo i vama prenijeli malo pozitivne energije.

Ugodan i srećan dan vam želimo!

Autor: Radio Kostajnica