Armando Bobaj iz Kostajnice 2. juna pridružiće se U21 reprezentaciji BiH, a 5. juna biće dio selekcije u prijateljskoj utakmici sa Sjevernom Makedonijom u Konjicu. U izjavi Radiju Kostajnica Armando kaže da je ovaj uspjeh nagrada njemu i njegovoj porodici.

Ova fudbalska priča počela je prije desetak godina.

“Od malena trčim za fudbalskom loptom, ali bilo je prekida, tražio sam se i u odbojci i košarci, a od svoje 12. godine počeo sam ozbiljnije da se bavim fudbalom. Nekako to krene od kuće, svi u porodici vole fudbal, uključujući i baku, a i ja sam najsrećniji bio trenirajući ovaj sport”, priča Armando.

Njegova prva ljubav je “Partizan”, kako kostajnički u kome je ponikao, tako i beogradski. Za crno-bijele dresove navija cijela porodica.

“Počeci u kostajničkom ‘Partizanu’ mi mnogo znače, jer je odatle sve krenulo, tu se rodila ljubav prema fudbalu. U ovom klubu sam trenirao dvije godine, a nakon toga sam otišao u dubički ‘Borac’, gdje sam oko godinu dana igrao za kadete, uslijedio je Novi Grad i na kraju sam se skrasio u ‘Kozari’ iz Gradiške”, navodi Armando.

Poziv u reprezentaciju je stigao iznenada.

“Poziv mi je stigao na mail i ja prvo nisam vjerovao, ali na kraju se ispostavilo da je sve bilo regularno i da se moj trud isplatio. To mi je nagrada, kao i mom ocu i majci i svima koji su me podržali i nadam se da ću ispuniti očekivanja”, ističe ovaj mladi fudbaler.

Dodaje da je spreman na rad, red i disciplinu u reprezentaciji, jer su i dosadašnji trenizni to podrazumijevali.

“Treninge imam od ponedjeljka do petka, subotom je utakmica, a nedjeljom sam slobodan. Naporno je više psihički, nego fizički, ali kad nešto volite nije ništa teško”, kaže Armando.

Kada je riječ o njegovim željama i ciljevima, kaže da planira da se profesionalno bavi fudbalom, dodajući da već ima ponude prvoligaških timova, među kojima su “Borac”, “Zrinjski” i “Velež”.

“Moja želja iz djetinjstva je da zaigram za Barselonu, uzor mi je uvijek bio Mesi, ali to je maštanje, a realnost je nešto drugo. Teško je stići do nekog višeg nivoa, a meni je cilj da kroz profesionalno bavljenje fudbalom mogu obezbijediti sebe i svoje roditelje”, navodi ovaj osamnaestogodišnjak.

Nastup za selekciju jedna je od stepenica do njegovog cilja, koji i nije tako daleko uz talenat, marljivost, podršku porodice i vjeru u sebe.

Na kraju, zašto i mašta ne bi postala stvarnost!?

Upravo su djetinji snovi i uzori izrodili igrače na velikoj sceni najvažnije sporedne stvari na svijetu.