Badnji dan je dobio naziv po badnjaku koji se na taj dan sječe i pali. Badnji dan i Božić su nerazdvojni, ne samo zato što dolaze jedan poslije drugog, već i zato što se dopunjavaju shvatanjima i običajima koje narod vezuje za njih.

Badnji dan je posljednji dan Božićnog posta, a dan koji mu prethodi je Tucindan. Običaje oko Badnjeg dana Srbi su naslijedili od svojih predaka i još ih poštuju. Za badnjak se siječe grana hrasta, koji je kod Slovena oduvijek bio sveto drvo.

Badnji dan je pun rituala i simbolike, živopisnih radnji i svi su oni povezani sa porodičnim kultom i kultom ognjišta. Loženje badnjaka je u vezi sa ognjem i ognjištem. Loženje badnjaka je središnji element simbolike rađanja novog sunca. Mladi hrast je spaljivanjem davan ognju radi nove godine, a pregršt varnica bacanih u nebo najavljivalo je mnogo roda i prinosa.

Već u ranu zoru, pucanjem iz pušaka i prangija, objavljuje se odlazak u šumu po badnjak. Badnjak sijeku isključivo muškarci, najčešće domaćin i najstariji sin, u rano jutro, prije izlaska sunca.

Prije sječenja drvetu se nazove "Dobro jutro", čestita mu se praznik i moli se da donese zdravlje i sreću porodici. Zatim se drvo posipa žitom, a u nekim krajevima mu se daruje kolač posebno umješen za tu priliku. Drvo se ne smije dodirnuti golim rukama, pa čovjek koji ga siječe navlači rukavice.

Drvo se uvijek zasjecalo sa istočne strane jer je trebalo da padne na istok. Onaj ko je sjekao badnjak, trudio se „da se drvo ne muči“ tj. da se obori iz jednog udarca ili najviše sa tri. Ako drvo ne padne ni poslije trećeg udarca, mora se kidati rukama jer više udaraca nije dozvoljeno.

Kada se domaćin vrati iz šume i donese badnjak, osloni ga na kućni zid pa ga tek s prvim mrakom unosi u kuću i stavlja na ognjište.

Pred veče domaćin unosi badnjak i slamu u kuću. Kuca na vrata, a kada ukućani pitaju Ko je? odgovara Badnjak vam dolazi u kuću. Potom mu domaćica otvara i obraćajući se badnjaku govori Dobro veče badnjače! Domaćin stupajući desnom nogom preko praga unosi badnjak u kuću, i pozdravlja ukućane riječima Srećno vam Badnje veče, na šta ga ukućani otpozdravljaju sa Bog ti dobro dao i sreće imao, dok ga domaćica dočekuje sipajući po njemu žito iz sita.

Noseći badnjak domaćin obilazi kuću kvocajući kao kvočka, a domaćica i sva deca idu za njim pijučući kao pilići. Domaćin obilazi sve uglove doma bacajući po jedan orah u svaki ugao, što se smatra žrtvom precima. Ostali orasi i lješnici se ostavljaju u slami ispod stola i najčešće se jedu sa medom. Orase koji su u uglovima niko ne uzima.

Po unošenju badnjaka, domaćin ili domaćica, unosi slamu i raznosi je po cijeloj kući, a posebno na mjesto gde će biti postavljena večera. Pri tome onaj ko nosi slamu kvoca, a ostali pijuču. Preko slame se postavlja stolnjak jer se služi i jede na podu. Stolice su iznesene iz kuće i sjedi se na slami.

Poslije Božića, tačnije na treći dan Božića (Sveti Stefan), ova slama se nosi u obor, štalu ili ambar, a njome su obavijane i voćke da bi bolje rodile.

Badnjak se cjeliva, maže medom i stavlja na ognjište. Kada je badnjak stavljen na ognjište, prema njemu se moralo ponašati kao prema živom biću: kitili su ga zelenim granama, ljubili, ali i prelivali vinom, posipali žitom... Običaj nalaganja badnjaka na vatru vrlo je star i pominje se u pisanim izvorima još 1272. godine

Djeca džaraju vatru odnosno grančicama raspaljuju i čačkaju vatru izazivajući pregršt varnica i iskri govoreći koliko iskrica toliko parica, pilića, košnica ... nabrajajući svu stoku i živež čije se blagostanje priželjkuje.

Badnja večera je posna, ali je trpeza bogata. Treba da obiluje jelom i pićem da bi i nova godina bila rodna i puna izobilja. Nekim jelima se pridavao poseban, magijski značaj, koja su i obavezna: med, bijeli luk (koji ima amajlijsko značenje), grah, kupus, riba, voće (orasi, lješnici, jabuke, suve šljive). Večera protiče u miru i tišini.

Običaj sečenja badnjaka se vezuje za to što su vitlejemski pastiri, na znak Zvijezde da se rodio Hristos Spasitelj, nasjekli granja i ponijeli ga u pećinu da nalože vatru i ogriju Hrista i njegovu majku. Badnjak, dakle, predstavlja ono drvo koje je Josif založio u hladnoj pećini, kada se Hristos rodio. Badnjak, dalje, nagovještava i drvo Krsta Hristovog. Posipanje žitom na Badnji dan i Božić jeste sjećanje na žito koje je Majka Božja, kada joj se rodio sin, bacala stoci koja je bila u štali da stoka ne bi grizla slamu na kojoj je Hrist ležao. Slama u domu se tumači kao sjećanje na to da se Isus Hrist rodio na slami.

Narodna vjerovanja i običaji

- Na Badnji dan ništa se ne pozajmljuje iz kuće, a ako je šta ranije pozajmljeno, to se traži nazad, jer ne valja da ono što pripada kući bude van nje na Božić.

- Na Badnji dan uveče se stoka pospe solju, žitom i projom da se sačuva od čini.

- Ako na Badnji dan bude oblačno, biće rodna godina.

- Ako se na Badnji dan nakupi dosta pepela na badnjaku koji gori na ognjištu, vjeruje se da će zima biti jaka sa dosta snijega.

- Ako varnice iz badnjaka iskaču same iako niko ne džara po vatri, vjeruje se da će biti dosta meda.