Hraniteljstvo, odnosno smještaj u hraniteljsku porodicu je najpristupačniji oblik zbrinjavanja korisnika i u Kostajnici trenutno jednom djetetu treba takva porodica, rekla je Radiju Kostajnica Slavica Savić iz Centra za socijalni rad.

 

Ona je, u okviru kampanje „Svako dijete treba porodicu“ koja se sprovodi u Republici Srpskoj, istakla da hraniteljstvo podrazumijeva smještaj u porodicu radi zbrinjavanja korisnika pri čemu je korisniku obezbijeđeno zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, briga o ličnosti i pomoć u ostvarivanju njegovih prava i izvršavanju obaveza.

Zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu je organizovan oblik zaštite djece bez roditeljskog staranja u vidu njihovog povjeravanja na brigu, staranje i vaspitanje drugoj, posebno odabranoj, motivisanoj i pripremljenoj porodici uz novčanu naknadu.

„Smještaj u hraniteljsku porodicu ne znači prekid porodičnog kontinuiteta jer je krajnji cilj ovog oblika zaštite stvaranje mogućnosti da se dijete poslije kraćeg ili dužeg vremena vrati svojoj biološkoj porodici, ako je ima. Hraniteljstvo se može sprovoditi i u srodničkim porodicama i porodicama koje nisu vezane nikakvim porodičnim vezama sa korisnikom, ali uz obavezno stečen status hraniteljske porodice“, pojasnila je Savićeva.

Najviše troje djece se može zbrinuti tako da ukupan broj djece ne bude veći od petoro, računajući i djecu hranitelja. Kada se radi o djeci sa invaliditetom, najviše dvoje djece se može smjestiti u jednu hraniteljsku porodicu.

Hraniteljske porodice trebalo bi da prođu edukaciju koju organizuje Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite kako bi dobili status hranitelja, iako se do godinu dana porodica može baviti hraniteljstvom i bez prolaska kroz edukaciju, odnosno bez dobijanja statusa hraniteljske porodice.

Savićeva je naglasila da je zakonska obaveza centra za socijalni rad da se pri izboru hraniteljske porodice rukovodi ličnim svojstvima samog djeteta i porodice u kojoj će dijete biti zbrinuto, kao i stambenim i drugim mogućnostima porodice, te da treba tražiti mentalno zdrave, radne i odgovorne članove društva koji su dobri, bez obzira na njihov stepen obrazovanja.

„Naša praksa, u Republici Srpskoj,  je u postojanju srodničkog hraniteljstva, što znači da su uglavnom srodnici zbrinjavali djecu koja su ostala bez roditeljskog staranja u postratnom periodu ili iz drugih razloga. Međutim sad se pojavljuju i potrebe zbrinjavanja djece koja, pored živih roditelja, ostaju bez roditeljskog staranja. To je posljedica pojave novih porodičnih formi. Česte su pojave zanemarivanja djece, pa čak i ostavljanja djece bez roditeljskog staranja iz raznih razloga“, kaže Savićeva.

Ona je istakla da se na ovom obliku zaštite mora ozbiljnije raditi i da se u taj proces moraju uključiti svi koji svojim iskustvom, znanjem i materijalno mogu pomoći.

Prema njenim riječima, u Kostajnici su do sada uglavnom postojale srodničke hraniteljske porodice, trenutno se hraniteljstvom bavi jedna porodica, a radi se o privremenom hraniteljstvu.

„Centar za socijalni rad je zato u potrazi za hraniteljskom porodicom koja bi dobila status hranitelja za ovo jedno dijete onako kako je propisano pravilnikom o hraniteljstvu. Ta porodica bi trebalo da prođe edukaciju, a za hraniteljstvo bi dobijala naknadu pa molimo sve zainteresovane da se jave u Centar za socijalni rad“, rekla je Savićeva.

Ona je napomenula da je ovakav oblik zbrinjavanja najprirodniji jer toplinom može zamijeniti izgubljenu porodicu, a uz biološku djecu hraniteljske porodice, djeca štićenici brzo se adaptiraju i stiču osjećaj pripadnosti.

Psiholog u Centru za socijalni rad Muharema Mujčić kaže da je porodica veoma bitan faktor u životu svakog djeteta i da je nezamjenjiva u tom smislu, a hraniteljska porodica je nešto najbliže pravoj porodici.

„Tu imamo sve elemente porodičnog okruženja, autoritet koji pruža otac i nježnost i ljubav koje pruža najčešće majka. To je ono što nedostaje domskoj djeci, a hraniteljska porodica može to pružiti djetetu i mnogi od nas imaju potencijal da im pruže ono što ime je potrebno, a to zaista nije mnogo“, rekla je Mujčićeva.

Naknada za pružanje usluga hraniteljstva sastoji se iz naknade za izdržavanje korisnika koja iznosi 60 odsto od prosječne neto plate i naknade za rad hranitelja koja iznosi 25 odsto od prosječne neto plate u RS u prethodnoj godini.