Nastava na daljinu jedna je od novina koju nam je donio virus korona i kojoj smo se morali prilagoditi. Međutim, profesori, nastavnici, učitelji, djeca, pa i roditelji – svi kažu da su se zaželjeli škole. One stare, klasične, tradicionalne učionice u kojoj pljušte petice i jedinice i miješaju se sa osmijesima, zaljubljenim pogledima, strogim glasovima predavača i školskim zvonom.

U procesu nastave na daljinu učestvuju i dvije kostajničke škole – Osnovna škola “Petar Mećava” i Srednjoškolski centar Kostajnica.

Direktor osnovne škole Milanko Dejanović rekao je Radiju Kostajnica da je, iako nema nastave, uprava u školi svaki dan od 8.00 do 13.00 časova, a pomoćni radnici uređuju objekat i školsko dvorište.

Nastavnici i učitelji, kako kaže, rade preko društvenih mreža i redovno komuniciraju sa učenicima, jednom sedmično dostavljaju izvještaje pedagogu škole koji sačinjava zbirni izvještaj i šalje Republičkom pedagoškom zavodu Republike Srpske.

On je istakao da je tradicionalni nastavni proces kvalitetniji, ali da će i ovo iskustvo biti pozitivno za učenike.

“Živa riječ je živa riječ, čas je čas. Na času u učionici se zna i vidi koliko dijete može i hoće. Međutim, sigurno ima i učenika kojima je nastava na daljinu donijela napredak u informatičkom obrazovanju i mnogima će to koristiti, možda će djeca ubuduće koristiti ovaj model da uče dodatno pored klasične nastave. U svakom slučaju bolje je da imamo nastavu na daljinu, nego da gubimo vrijeme i nadoknađujemo propušteno. Bila bi tragedija da nema nastave nikako, da svi ležimo i čekamo šta će biti. Djeci je sada uskraćen sport i mnoge aktivnosti na koje su navikli, a ovako imaju obavezu i zanimaciju i, dok su nekad nosali telefone i kad je trebalo i kad nije, sad im je telefon alat za rad i mnoga djeca će to sigurno iskoristiti da unaprede svoje znanje”, ističe Dejanović.

On je dodao da se škola trudi da pomogne svim učenicima, koji nemaju uslove za praćenje i učestvovanje u nastavi na daljinu.

Učenicima koji nemaju računare škola je privremeno dala školske računare, a prema prvim prijavama koje su stigle u školu, u planu je da se učenicima podijeli dvadesetak računara.

Direktor i nastavnik informatike danas su posjetili jednu učenicu koja nije imala pristup internetu ni informatičku opremu, zbog čega nije mogla aktivno učestvovati u nastavi na daljinu. Odnijeli su joj tablet i modem koje je donirala kompanija MTEL, tako da će i ona sada moći da prati nastavu i da komunicira sa vršnjacima.

“Komunikacija je bila gotovo nemoguća, učiteljica je ponekad telefonom razgovarala sa njenim djedom. Kada smo došli, zatekli smo na njenom krevetu sve moguće knjige, a nastavu je pratila preko malog televizora. Sad smo uspostavili neki kontakt, dijete je bistro i pametno i vidimo da radi. Uz tablet smo joj poklonili i sveske i olovke, ali se najviše obradovala tabletu. Bila je vesela kao leptir i odmah je pitala gdje su smajlići. Ona i nastavnik informatike su zajedno instalirali viber i već su razmjenili smajliće”, priča Dejanović.

Prema njegovim riječima nastavnici i učitelji imaju mnogo posla, ali se trude da ga obave najbolje što mogu.

“Imaju mnogo učenika koji treba da pošalju povratnu informaciju, odnosno zadaću, pa im telefon zvoni non stop, od jutra do mraka. Treba sve te zadaće prikupiti i analizirati. Sa druge strane, ograničiti djetetu kad će slati zadaću nema smisla u ovakvom vremenu”, navodi Dejanović.

Nastavnica Dragana Kukić koja predaje fiziku i hemiju opisala je jedan radni dan nastavnika.

Ona podučava preko 200 učenika i kaže da radni dan prosvjetnih radnika traje dugo, jer moraju da pripreme nastavu, da pregledaju zadaću da bi mogli učeniku dati informaciju da li je zadaća dobra ili nije i da bi mogli da vrednuju zalaganje svakog đaka pojedinačno.

“Kad prođe nastava na daljinu koja se prati putem tv-a, stupimo u kontakt sa djecom i damo im još neke dodatne informacije. Oni su navikli na naš način rada, pa ja njima obično pošaljem lekciju koju sam pripremila malo detaljnije objašnjenu, sa rješenim primjerima i instrukcijama kako riješiti zadatak i zadaću. Od djece zatim dobijamo povratne informacije, zvoni telefon često, nekad i poslije ponoći”, uz osmijeh priča Kukićeva.

Ona je dodala da nije jednostavno ni nastavnicima ni djeci, ali se trude da to što bolje odrade, već su se uhodali i preko 95 odsto djece učestvuje aktivno u nastavi na daljinu.

“Ima poneka mala, ‘lenja buba’ koja nekad ne pošalje zadaću ili zaboravi, ali su to uglavnom djeca koja nemaju internet i mogućnost da pošalju na takav način zadaću, međutim oni su u kontaktu  sa razrednim starješinama, prate nastavu i pišu u sveske pa ćemo onda pregledati sve što su radili. Niko od nas ne pravi problem ako nedostaje jedna ili dvije zadaće, a ako nemamo povratnih informacija, odjeljenske starješine stupaju u kontakt sa djecom i nama nastavnicima objasne o čemu se radi”, objašnjava Kukićeva.

Prema njenim riječima, formirane su i grupe sa roditeljima i na taj način se i s njima komunicira, održavaju roditeljski sastanci i dijele informacije.

“Sve u svemu, zaželjeli smo se škole i mi i djeca, u početku je bilo ‘joj, super, nema škole’, ali sada nam svima nedostaje druženje i ta direktna komunikacija sa djecom. Ipak smo mi ovaj poziv izabrali zato što volimo da radimo sa djecom, da pričamo sa njima, a sad smo uskraćeni za taj razgovor”, kaže Kukićeva.

Direktor Srednjoškolskog centra Kostajnica Jelena Jaćimović - Janjetović podsjetila je da je nastava na daljinu u ovoj obrazovnoj ustanovi počela 23. marta preko internet stranice formirane u tu svrhu.

“Mi nismo dobili jasna uputstva na koji način to treba organizovati, dato je na volju direktorima da budu kreativni i da se organizujemo u skladu sa svojim raspoloživim sredstvima. Napravili smo internet stranicu na kojoj su dostupni svi kontakti profesora, profesori pripremaju sedmične materijale i objavljuju ih na stranici u skladu sa rasporedom časova, učenici preuzimaju i čitaju te materijale, rade zadatke koje su im profesori zadali i šalju im povratne informacije na mail adrese. Pored tog vida komunikacije, neki profesori su organizovali grupe na društvenim mrežama i na internet platformi google class room”, pojašnjava Jaćimović - Janjetović.

Ona je dodala da je bilo malih poteškoća u smaom početku, jer je bilo učenika koji nisu imali tehničkih mogućnosti za ovakav vid nastave, ali uz pomoć resornog ministarstva i MTEL-a i to je riješeno, pa sada 97 odsto učenika aktivno prati nastavu na daljinu.

“Učenici su prve nedjelje, isto kao i mi, bili i pomalo zbunjeni, u smislu obima nastavnih sadržaja, jer uloga profesora je u ovom procesu više instruktivna, a akcenat je stavljen na samostalan rad učenika. Kod nas je najviše zastupljena tradicionalna nastava, a ovo je potpuno drugačije. Bilo je pitanja učenika šta oni treba da rade, kako i u kom obimu da rade, ali vjerujem da su se sad snašli, a i sedmični izvještaji pokazuju da rade redovno”, navela je Jaćimović – Janjetović.

Prema njenim riječima, u skladu sa preporukama resornog ministarstva, učenici će na osnovu zaključnih ocjena iz prvog polugodišta, ocjena koje su dobili u prvih mjesec i po dana drugog polugodišta i na osnovu aktivnosti i svega što su radili tokom nastave na daljinu, imati zaključnu ocjenu za ovu školsku godinu.

Ukoliko neko od učenika ne bude zadovoljan, biće mu omogućeno polaganje razrednog ispita pred komisijom.

Ako je neko od učenika imao negativnu ocjenu na polugodištu, a nije bio aktivan tokom nastave na daljinu, takođe će biti upućen na polaganje razrednog ispita.

“Mi se nadamo da će ovaj broj učenika biti minimalan, jer su zaista aktivni, profesori imaju inetrakciju, pišu izvještaje koji se šalju Republičkom pedagoškom zavodu. Moje mišljenje je da smo se mi, i učenici i profesori, jako dobro snašli, pogotovo zato što je to sve bilo iznenada i svima nama novo i zato što smo uspjeli da učenicima okupiramo pažnju, od tih nekih manje lijepih stvari na nešto što je za njih jako važno, iako je tu akcenat stavljen na znanje, a ne na ocjenu”, istakla je Jaćimović - Janjetović.

Ona je dodala da je u Srednjoškolskom centru Kostajnica odobren upis u prvi razred školske 2021/2022 godine i to po 24 učenika u dva smjera obrazovanja: laboratorijsko-sanitarni tehničar i mašinski tehničar za kompjutersko konstruisanje, a predaja dokumenata i upis će se vjerovatno vršiti elektronski.

U kostajničkoj srednjoj školi rade 23 predmetna profesora koji podučavaju 126 učenika.

“Mi svi jedva čekamo da ovo završi, naučili smo jedno veliko poglavlje i veliku lekciju, ali ipak, škola je škola i direktna interakcija je neprevaziđena. Ta živa riječ i direktan kontakt između profesora i učenika je nezamjenjiv” tvrdi Jaćimović - Janjetović.

Sa njom se slaže i profesor Srednjoškolskog centra Dijana Popović koja predaje stručne predmete učenicima koji se školuju za fizioterapeute.

“Teško je i novo sve ovo za nas, pogotovo za profesore koji su starije životne dobi, jer oni nisu spretni sa informatičkim sredstvima i novijom tehnologijom. Mnogo je jednostavnije kada u učionici pričamo sa djecom oči u oči. Bolja je interaktivna nastava jer se tu vidi koji se učenik više trudi, ko više napreduje… Kvalitetnije pratimo učenike”, kazala je Popovićeva.

Ona kaže da praktični dio nastave izvodi tako što učenicima šalje video snimke ili fotografije, uz objašnjenje kako se izvodi masaža ili fizikalna terapija i slično.

Na pitanje koliko su učenici aktivni i ima li prepisivanja kao u školskim klupama, Popovićeva odgovara:

“Ima prepisivanja, ali to su sve školske anegdote koje smo svi prošli, samo je ovo moderniji način. U svakom slučaju, ja i to uzimam u obzir, jer mi je značajna komunikacija i volja učenika da učestvuje u nastavi na daljinu i pošalje zadaću, pa makar i prepisanu. I za to je potreban trud i vrijeme”, rekla je Popovićeva.

Ona je dodala da, iako više voli klasičnu nastavu, ni ovaj elektronski vid nastave nije loš, jer se učenicima neke stvari mogu bolje objasniti, približiti slikom, video snimkom i slično.

“Ovo nam je plus, poguralo nas je da napredujemo i širimo vidike, kao i da shvatimo da se možemo snaći i funkcionisati u nesvakidašnjim situacijama. Svako zlo za neko dobro”, zaključila je Popovićeva.

Da zaključimo i mi:

Nastava na daljinu je novo iskustvo koje će svakako doprinijeti da se razvija obrazovni sistem i nadograditi ovaj stari tradicionalni nastavni proces.

Međutim, svima nam je draga škola na koju smo navikli, školski hodnici i učionice pune pametnih glava, učitelji, nastavnici i profesori sa dnevnicima u rukama, ispisane table i prsti bijeli i suvi od krede ili, kako su nam rekli prosvjetni radnici prilikom pripremanja ovog teksta, taj odnos učenika i predavača ‘oči u oči’ i ‘živa riječ’.

Iako su škole sada prazne, djeca uče, aktivna su i završiće školsku godinu. Pune ruke posla zasigurno imaju i roditelji koji im pomažu kod kuće i nastoje da barem djelimično zamijene nastavnike.

A najveći teret nose prosvjetni radnici. Trude se, marljivo rade, pripremaju zadatke, pregledaju zadatke, vrednuju zadatke, objašnjavaju više puta istu stvar svakom đaku koji pošalje poruku na viber, facebook ili mail, odgovaraju na potpitanja iako su u prethodnoj poruci sve lijepo objasnili, podržavaju svoje učenike, nastoje da im prenesu znanje, čestitaju im praznike, vode evidenciju, brinu imaju li svi internet, telefon, računar, uče i oni da plivaju u novim vodama… I uvijek nađu lijepu riječ za svoje učenike, priželjkujući da ih što prije vide u svojim učionicama.

Zato aplauz za prosvjetne radnike i, naravno, za njihove đake!