Poslije ratnih dešavanja u Kostajnici je bila povećana zainteresovanost za pčelarstvo, nastupio je period stagnacije, ali posljednjih nekoliko godina se povećava broj mladih pčelara i šarenih košnica u kojima stanuju dragocjeni oprašivači. Povodom 20. maja, Dana pčela razgovarali smo sa kostajničkim pčelarima.

Udruženje pčelara „Kesten“ iz Kostajnice broji 20 članova sa oko 1.500 košnica, rekao je Radiju Kostajnica predsjednik udruženja Goran Grublješić.

„Imamo i jedan broj pčelara koji nisu registrovani, pa procjenjujemo da na teritoriji opštine Kostajnica ima oko 2.000 pčelinjih društava“, naveo je Grublješić.

On kaže da se, zavisno vremenskih uslova, može proizvesti 20 do 25 kilograma meda po košnici na godišnjem nivou

“Bilo je i godina kada smo ostvarivali samo dva do tri kilograma, pa možemo reći da je neki prosjek od 10 do 15 kilograma meda po košnici godišnje. Osim meda  proizvode se i propolis kapi, matična mliječ, sirupi, kreme, melemi i slično”, rekao je Grublješić.

Prema njegovim riječima, mikro klima na području Kostajnice je zadovoljavajuća za pčelare,  ruža vjetrova je pogodna pa nije tako česta pojava grada i drugih vremenskih nepogoda.

Grublješić je istakao da je kostajnički kraj poznat po kestenovom medu i da pčelari ovdje puštaju pčele na bagremovu i kestenovu pašu.

“Problem posljednjih nekoliko godina je sječa kestenove šume, što pčelarima stvara veliki problem i potrebno je što prije pronaći zajedničko rješenje ovog problema”, naglašava on.

Kaže da je u planu brendiranje kostajničkog kestenovog meda, što je dug proces koji iziskuje određena sredstva.

Dodao je da resorno ministarstvo daje podsticaje svakom pčelaru koji je član udruženja i ima preko 50 košnica, a podsticaji se kreću od 4,00 do 6,00 KM po košnici.

Vladimir Ćopić, koji se pčelarstvom bavi od 2017. godine ima oko 50 košnica, što je, kako navodi, dovoljno za jednog pčelara i jednu prosječnu porodicu koja želi dodatnu zaradu.

“Pčelarska sezona traje od kraja marta ili početka aprila do oktobra i u toku sezone ima dosta obaveza, ali je pčelarstvo veoma interesantno i istovremeno je izvor dodatnih primanja”, kaže Ćopić.

On dodaje da, ukoliko je godina dobra i vremenski uslovi povoljni, sa svojih pedesetak košnica može da proizvede 300 do 400 kilograma meda.

“Maloprodajna cijena kilograma meda je 15 KM, a veleprodajna 12 KM, a trebalo bi da bude viša s obzirom na njegova ljekovita svojstva i trud koji je uložen u proizvodnju”, rekao je on.

Istakao je da je ova godina jedna od najlošijih za pčelare jer je u aprilu bilo nekoliko dana sa jutarnjim mrazom koji je uništio cvijet voća i bagrema pa je propala i voćna i bagremova paša.

“Ovih dana vršimo prihranu pčela da prežive do kestenove paše i nadamo se da ćemo nadoknaditi gubitak kroz kestenovu pašu koja počinje u junu”, pojašnjava Ćopić.

Naglašava da je kestenova paša jedna od najizdašnijih u našem kraju koji je poznat po kestenu, te da kestenov med u većim količinama proizvode samo pčelari iz cazinskog i kostajničkog kraja.

“Kestenov med je jako kvalitetan, ali na našu žalost mi taj med prodajemo po niskim cijenama. Kolege iz Cazina, koji su uspjeli svoj kestenov med da brendiraju i plasiraju na strano tržište, prodaju ga po cijeni od 20 do 25 KM”, navodi Ćopić.

Prema njegovim riječima, kestenov med je prepoznatljiv po oporom ukusu, jakom mirisu, tamnoj boji i brzoj kristalizaciji i smatra se jako zdravim jer ima veliki procenat polenskih zrnaca.

Savjetovao je sve one koji ne znaju, kako prepoznati čist i kvalitetan med.

“Kvalitetan med bilo koje vrste se na nižim temperaturama kristališe, odnosno ušećeri. Dobar med mora biti suv i imati procenat vlage ispod 18 odsto i nije u tečnom stanju nego se rasteže i formira niti koje se ne prekidaju. Kada teglicu meda okrenete naopako, on postepeno stvara mjehur vazduha, a na dobar med obično neće ni mravi”, objasnio je Ćopić, koji proizvodi i propolis kapi koje svojim stalnim kupcima poklanja uz teglicu meda.

Našu priču o pčelama i medu završavamo ovdje, zadovoljni informacijama koje smo dobili, jer pčelari nisu uvijek raspoloženi za detaljan razgovor o pčelarstvu i ne odaju rado tajne svog zanata. Čak kažu da nije poželjno precizirati koliko košnica imaju, da ne bi izazvali lošu sreću.

Dodaćemo samo još da ovaj tekst posvećujemo pčelarima i pčelama, dragocjenim stvorenjima koja su nezaobilazna karika u oprašivanju oko 75% prehrambenih proizvoda, pa poljoprivreda cijelog svijeta ovisi upravo o njima.